
Sveti Nikola je slava nepromenljivog datuma – 6. decembra po starom, odnosno 19. decembra po novom kalendaru, na dan kada je 343. godine taj svetitelj preminuo.
Procenjuje se da polovina pravoslavaca u Srbiji slavi Svetog Nikolu, dok druga polovina ide u goste. Sveti Nikola je hramovna i manastirska slava Srpske pravoslavne crkve.
Posvećeno mu je više od 600 crkava.
Sveti Nikola je u hrišćanstvu još poznat i kao Nikola Mirlikijski, Nikola Čudotvorac, svetac je u tradicionalnim crkvama, arhiepiskop Mire Likijske.
U hrišćanstvu se poštuje kao čudotvorac, u istočnom hrišćanstvu još i kao zaštitnik putnika, zatvorenika i siromašnih, a u zapadnom hrišćanstvu još i kao zaštitnik gotovo svih slojeva društva, ali naročito dece.
Slavi se i 22. maja, u znak sećanja na dan kada su njegove mošti 1096. godine prenete iz Mira u Likiji u tada pravoslavni Bari, u Italiji, i položene u crkvu svetog Jovana Preteče..
Rođen je u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, od roditelja Teofana i None, u vreme rimskog cara Valerijana. Još kao deteNikolaje pokazivao neobične duševne darove.
Kada je odrastao i izučio škole, želeo je da stupi u sveštenički čin, pa ga je njegov stric, arhiepiskop, “proizveo” za sveštenika grada Mira.
Svoj duhovni život počeo je u manastiru Novi Sion, gde se i zamonašio. Posle smrti roditelja, razdelio je siromašnima svu nasleđenu imovinu.
Svetog Nikolu su već za života smatrali svecem i prizivali u pomoć. Prema verovanju, on može da izleči svaku boljku. Mnoga čuda su se desila zbog njegovih moštiju koje mirotoče.
Bolesni koji su mu se molili, kako kažu verovanja, uspeli su da povrate vid, prohodaju, a gluvima se vratio i sluh. Na današnji dan bi trebalo posaditi pšenicu, da bi izrasla do Božića.