Ivanjdan – je hrišćanski praznik kojim se obeležava rođenje svetog Jovana Krstitelja, 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru.
Šest meseca pre svog javljanja u Nazaretu Bogorodici, prvosvešteniku Zahariji u jerusalimski hram se javio anđeo Gavrilo. Pre nego što je objavio čudesno začeće Bogorodice, anđeo je začeo bezdetnu staricu Jelisavetu, ženu Zaharije, koji nije odmah poverovao reči anđela Gavrila i ostao je nem sve do osmoga dana po rođenju deteta, tada je pri obrezivanju i davanju imena Zaharije na daščicu napisao ime Jovan i progovorio.
Jovan je u reci Jordan krstio Hristosa, pa je u narodu poznat kao Jovan Krstitelj.

Kod Srba na ovaj dan se stavi venac od ivanjskog cveća (koji se zove Ivanjski Venac) na vrata kuće.
NARODNA VEROVANJA
Za praznik Ivanjdan se pletu venci od ivanjskog cveća, i njima se kite staje, a uoči tog dana, čobani pale brezove lile (vatre), pa obilaze torove i ovce gde čuvaju stoku, a zatim se penju na visove i igraju razne igre oko pobodenih vatri.
Ovo paljenje mašala za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao letnje, ivanjdansko, niti onako toplo greje.
Pletenjem venaca želi se reći da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke (sredina leta), i da se tim vencima priroda ovenčava. Ti venci ujedno podsećaju i mlade da razmišljaju o svadbenim vencima. Devojke u vence stavljaju crvenu ružu. Misli se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se sunce tri puta zaustavi tog dana.