Osnovna škola “Braća Grulović” iz Beške samo je jedna od škola na teritoriji inđijske opštine u kojoj će biti popravljeni uslovi za đake. Naime ova škola je na konkursu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine dobila 3.600.000 dinara za potpuno renoviranje mokrih čvorova.
Dobijena sredstva biće upotrebljena za izradu projektne dokumentacije i renoviranje šest muških i šest ženskih toaleta za đake i dva za nastavno osoblje. U prizemlju objekta dva toaleta biće prilagođena osobama sa invaliditetom.
Škola ima tradiciju dužu od tri veka
O prvoj školi u Beški postoje zapisi još iz 1690. godine kada su se u njoj uglavnom obučavali budući sveštenici. Svoj klerikalni karakter škola je zadržala i početkom 18. veka. Terezijanskim reformama školstva iz druge polovine 18. veka škola postaje graničarsko-trivijalna sa službenim nemačkim jezikom, mada sve to vreme i dalje postoji narodno-veroispovedna škola.

Naseljavanjem Nemaca 1860. godine u Beški postoje i srpska i nemačka škola, koja se 1883. godine spajaju u opštu narodnu školu. Tako organizovana, škola je radila sve do 1941. godine. Tokom rata Nemci preuzimaju organizaciju škole, koja kao takva radi do njihovog odlaska iz mesta 1944. godine.
Nakon Drugog svetskog rata škola nastavlja sa radom, pod nazivom Osnovna škola Beška u periodu 1945-1950. godine. U isto vreme u Beški je postojala i Nepotpuna gimnazija. Promenom školskog sistema 1950. godine, obe škole prerastaju u Osmoletku, koju su sve do sredine šezdesetih godina, pored učenika iz mesta pohađali i učenici iz Krčedina, Čortanovaca i Maradika. Zbog nedostatka školskog prostora i povećanja broja učenika, 1958. godine su sagrađeni prvo paviljoni, a 1965. godine završena i sadašnja školska zgrada sredstvima opštine i prilozima meštana.

Od 25. oktobra 1965. godine škola nosi ime Osnovna škola „Braća Grulović“ Beška. Ime je dobila po braći Nikoli i Aćimu Gruloviću, najistaknutijim prvoborcima mesta.
U školi je do početka osamdesetih godina postojalo po pet odeljenja viših i nižih razreda, dok danas ima dva odeljenja, jedino tri odeljenja šestog razreda, usled smanjenja broja učenika što zbog migracija, što zbog pada nataliteta. Škola je funkcionisala i kao ogranak ZSVO-a „Ivo Lola Ribar“-u Inđiji od 1978. do 1983. godine i imala je zdravstvenu službu.

Školska zgrada sastoji se od prizemlja i dva sprata. Ukupno ima 10 učionica i pet kabineta, biblioteku, dve radionice, fiskulturnu salu, dve prostorije za kuhinju, zbornicu i kancelarije za administrativno osoblje. Pored prostora zgrade škola ima mogućnost da koristi i dva asfaltirana igrališta za rukomet, mali fudbal i košarku, veliki park pored škole, jedno seosko travnato fudbalsko igralište i prostorije Doma kulture. Školu pohađa oko 450 učenika od prvog do osmog razreda.