Miroslavljevo jevanđelje je kodeks, odnosno rukopisna knjiga. To je jedan od najznačajnijih ćiriličkih spomenika srpske i južnoslovenske, odnosno srpsko-slovenske pismenosti.

Pisano je za Miroslava, brata velikog župana Stefana Nemanje, u Raškoj oblasti (okolina Bijelog Polja) i potiče s kraja 12. veka.

Razdaljina između Bijelog Polja, gde je nastalo, i Beograda, gde se danas čuva, je 332 km.

Na svom sedam i po vekova dugom putu do Beograda Miroslavljevo jevanđelje je prešlo više od 15 hiljada kilometara.

Zahvaljujući ovom viševekovnom putešestviju, kao nemi svedok srpske istorije, izbeglo je sudbinu mnogih drugih ukradenih i spaljenih knjiga.

Smatra se da je preneto na Svetu Goru u vreme osnivanja manastira Hilandar (oko 1198. godine), gde se nalazilo do kraja 19. veka.
Do kraja 19. veka Miroslavljevo jevanđelje je 1896. godine bilo darovano srpskom kralju Aleksandru Obrenoviću tokom njegove posete Hilandaru.

Кralj je isplatio manastirske dugove i zauzvrat je dobio vredan rukopis. Tokom Majskog prevrata 1903. godine rukopisna knjiga je tajanstveno iščezla, ali se isto tako tajanstveno i pojavila 11 godina kasnije u kraljevskoj arhivi.

Miroslavljevo jevanđelje je sa ostalim dragocenostima, od 1914.godine pratilo kretanje srpske vlade, potom je 1915. godine kada je usledilo povlačenje srpske vojske, prošlo albansku „golgotu“, tri meseca deleći sudbinu srpskog naroda.

Jevanđelje se neko vreme nalazilo na Кrfu, u sefu Državne blagajne, a potom je po okončanju rata, 1918. godine, vraćeno u u Beograd.

Između dva svetska rata Miroslavljevo Jevanđelje je ostalo u posedu porodice Кarađorđević.Tako je u bombardovanju, 6. aprila 1941. godine, rukopis izbegao sudbinu više stotina srednjovekovnih povelja, rukopisnih knjiga i inkunabula, skoro 50 hiljada kompleta časopisa i novina.

Vežene ptice inspirisane Miroslavljevim jevanđeljem već nekoliko godina rade žene iz inđijskog Udruženja „Etnodom Gorocvet“ i pravo su umetničko delo.

Please follow and like us:
Pin Share
Podelite sa prijateljima: